Vrijeme mi zadnjih dana stvarno brzo leti, pa ne čudi da sam danas skoro medicinskoj sestri mog ortodonta rekla "što vi sada zovete?",ali sam na vrijeme skužila da je prošlo već mjesec dana od zadnje kontrole. Nisam se ni okrenula.

Inače? U zadnje vrijeme?

Jutros mi se na kupanju zabio komad dagnje u stopalo. Ne mogu stati na stopalo.
Moj djed stolar je očito u tajnosti završio medicinu pa se malo igrao doktora i zamatao mi nogu jer "ja to ne znam". Ne trebam ni spominjati da mi se odmah odlijepio flaster.

Dobila sam dom! Od jeseni službeno živim u studentskom naselju Stjepan Radić.
Ali, stvari su se, kako to već ide, zakomplicirale pa još ne znam s kime ću živjeti.
Rekla je majka, sad kad dobiješ neku cimericu iz Požege.
[Nemam ništa protiv Požege ni Požežanki, to je samo ilustracija kilometarske udaljenosti]

Napravila sam popis Stvari Koje Bi Me Smetale Kod Buduće Cimerice X Y:

a) Da krade.
Nema goreg od toga.
Majka me utješila spoznajom da će moja odjeća biti sigurna od dugoprstića jer ionako većini ljudi ne odgovara moja veličina, ali zato me Možda Nesuđena Cimerica upozorila na kolekciju naušnica kao potencijalnu metu.
Da ne govorim o drugim stvarima.
Dosta 10 kuna svaki dan. Ako vidim da se drastično povećava njezin broj pudinga iz menze, počet ću vršiti inventure u novčaniku.

b) Da dovodi nepoznate čudne ljude u našu sobu.

c) Da mi petlja po stvarima.

Eto, popis je kratak.

A što se tiče drugih stvari, toleriram sve.
Možda Nesuđena Cimerica me je pitala što mislim o tome da X Y dolazi iz vanka u 6 ujutro pijana i povraća okolo.
"Nek povraća na svojoj strani sobe, samo nek me ne budi."

Ali možda MNC uspije nešto sredit, pa ipak budemo živile skupa. Držim fige svom snagom.

I inače, već me lagano nervoza hvata.
:/


A što se tiče drugih stvari, još uvijek sam u fazi pasivnog ljenjivca kao u prethodnom dijelu ljeta.
Pa se :
kupam
hvatam zadnje zrake sunca s nadom da ću dobiti bar malo boje
slušam tugaljive pjesme s petrinog ipoda
pijem milijuniosamstotisuća kava na dan, iako nisu sve iste kvalitete [bitna je šalica koja se dobiva uz pakiranje]
rješavam križaljke jer sam ponovno u toj fazi
idem iz krajnosti u krajnost što se tiče buđenja [jedan dan u 5.50, drugi dan u 14.30]
čitam gluposti i malomanjegluposti

i tako.

Još neko vrijeme u ljetnom izdanju, pozdrav od mene.

Objavila sam post koji je bio totalno djetinjasto-infantilan, nešto o pokušaju DJ-a u maye u subotu da upoznamo europu širom i poprijeko puštajući sirtaki, polku, ruslanine wild dances, ay ay ay ay ay ay ay amor, la bambu i rundeka i još nekim glupostima, i krenula čitati vas.
Pa me je bilo sram pa sam ga izbrisala.

Negdje na proljeće sam rekla da sad kad sam punoljetna više neću pisati glupaste posteve/postove, pa ajmo se početi toga držati.

Khm.

Ali, kako biti ozbiljan kad mi upravo ispod prozora prolazi povorka do pasa golih sredovječnih muškaraca odjevenih u dimije koji pokušavaju uprizoriti alku koja se, zbog nedostatka konja, očito, trči s ogromnom štapinom u ruci, a ne jaše. Imaju čak i limenu glazbu. I konja koji kenja po cesti. A pobjednik se vozi u karu okrunjen lovorovim lišćem. Umirem. Hahahaha. Hahahahahahahaha.

Nego.

PMS me s godinama pretvorio u jedinku koja plače na reklame i novinarske priloge. Pusti mi par sličica u slow motionu i stavi mi neku srcedrapateljsku pjesmu uz to i eto me. Danas sam plakala na prilog sa sinjske alke.
Svirala je neka predivna etno pjesma. U jednom sam trenu pokušavala odgonetnuti jel to možda afion i gledala ženu s nekom odvratnom ogrlicom, a u drugom sam trenu cmizdrila kad su prikazali tipa kako pogađa u sridu, a njegova se žena/cura veseli na tribinama. I ne znam zašto, al to mi je bilo tako dirljivo.
I pojela sam u zadnja 3 dana 3 čokolade od 200g i nadoknadila sve što je otišlo s ljetom!

Mislim da ću promjenu koja me čeka na jesen obilježiti promjenom frizure.
Kako sam još davnije otkrila, u zagrebu mi se nekim čudom kosa totalno izravna.
Pa ću iskoristiti taj zanimljiv prirodni fenomen.

I eto, baš ću ošišati šiške na stranu.


Ne baš ovako, ali.

Možda. Ako mi frizer dozvoli.
Ali briga me, brzo mi raste kosa.

e i: http://www.youtube.com/watch?v=E8FwefQgieY

Buce su mu pregenijalne.

Nekako sam se natjerala da obrišem dugo nakupljanu prašinu s blog editora.

Što se dogodilo otkad sam zadnji put nešto pisala ovdje?

Pa...maturirala sam dva puta i isto tako bila na dvije promocije mature i dobila dva tuljka koji jako sliče onima koji se dobivaju na diplomi, pa sam bila oh so excited. Učila sam ko manijak zadnjih dva tjedna pred prijemni jer se nisam sjetila prije i jer je moja majka u startu odbila moju ideju priprema-od-dvije-tisuće-kuna. Upisala sam se na Pravni fakultet u Zagrebu, doživljavala ekstaze pogledom na novi novcati indeks i eto me...selim se gore u rujnu.

I sad se doma besposleno kupam u znoju i ljeto mi već pomalo počinje ići na živce. Jedva čekam rujan kad se turisti pokupe doma, dičurlija u školu, a ja budem ispijala jutarnje kave podsjećajući ostatak sugrađana svojom "a buu" facom da nemam apsolutno ništa za radit.

Angine me ubijaju, vrućina će me uskoro dotući jer činjenica da ove godine imamo klimu ništa ne mijenja, a pomalo me živcira i činjenica da u nogama imam očito manjak melanina jer nikako ne crnim. I dosadno mi je po cijele dane ne raditi ništa, jer mi se u sve ljetne planove koje sam nadobudno planirala još u zimskoj jakni pomalo uvukla ljetna fjaka, pa brzo odustajem [čitaj, nemam volje za gledanje filmova jer se završim zaljepljena za kauč, ne da mi se čitati knjige brzinom svjetlosti već je to više rastegnuto-laganini, ne da mi se na kupanje jer mi treba sto godina do plaže]

Ali, jebiga, ljeto je. Dva dana nakon što smo upale na faks, prija je mudro zaključila da ljeto počinje kad uhvatiš reprizu serije na rtl-u. I ljeto je kad u 5 i nešto ujutro u štiklama trčiš doma i skoro se stučeš preko neke lopte koju je neka budala ostavila točno na ulazu u tvoje dvorište. I ljeto je kad se vucaraš po gradu usrid podne, a nekako ti ne smeta što ti se pomalo otapa mozak.

Ove godine nema standardne ljetne škole na koju bi išla svako ljeto, koja se čak ovo ljeto preselila na hvar. Ne mogu reći da mi je toliko žao zbog ekipe doli, već najviše zbog nas pet koje bi dva tjedna provele nezaboravno. To me znalo držati cijelo ljeto, nakon što bi se izvukla iz prvotne depresije.

Čekam 15.8. da mi jave jesam li dobila dom ili se moram baciti u histeričnu potragu za stanom. Mogli su nam još kasnije javiti.

Ajde ekipa uživajte u ostatku ljeta! Pozdrav od Estel.

Od danas sam ofišli vozač.

Iako još nisam napravila vozačku jer mi je danas kosa katastrofa, a trebala bi se slikati.

Bilo je to jedno od stresnijih iskustava u mom životu. Ko da su iz sjedala moje toyotice izletili federi i boli me tih pola sata u daprostite guzicu.
Došla sam na poligon sat i pol ranije nakon što sam se naoružala:
a) bocom vode
b) novim orbit black mintom
c) minuteom od jagode
d) kavom koju sam teškom mukom našla u fornettima. U zadru kava za van nije odveć popularna. A meni je bila prijeko potrebna.

Od toga nisam iskoristila ništa osim kave.

Nakon što smo ponovili vožnju iz glavne u sporednu, vratili smo se na poligon i išla sam ponoviti radnje sva sretna što mi ispit počinje za još cirka sat i dvadeset minuta.
Odradila još jednom slalom mojom metodom a la slijepa kokoš, i vidjela da s mojim instruktorom dolazi još jedno nisko, sijedo stvorenje... zvano ispitivač.
[Diši, diši, 1,2, 1,2]
Nakon što sam iskopala osobnu iz torbe, moj instruktor mi s cerekom na faci kaže: Sad ćemo početi s ispitom!
[Aaaaaaaaaaaaaaaaaa! Aaaaaaaaaaaaaaaaaa! AAAAAAAAAAAAA!]
Prebacujem u prvu, a instruktor viče: Nek Sandra (majka) bude ponosna!

Treba li spominjati da se ne sjećam kako sam uopće izvela taj slalom unazad.
Na intenzivnom kočenju mi se noga tresla nenormalno, ali sam ga odradila najbolje u životu. Bila sam, jel, intenzivna.

Zadovoljila prvi dio ispita, bla, bla...idemo na cestu.
[Srce samo što ne izleti kroz šoferšajbu]

Ovim putem zahvaljujem najviše na svijetu mom dragom instruktoru koji je punih 30 minuta pričao bez prestanka, zapričavao ispitivača i time ga sprječavao da vidi moje greške. Nakon što su odradili normalni dio priče, počele su priče o rođendanu mog instruktora, o tridesetima i uskrsnim pogačama. Vrhunac je bio kad je moj instruktor dok sam ja okomito parkirala počeo u nedostatku tema za razgovor izmišljati priče kako ako ostaviš mobitel upaljen ljudi te mogu prisluškivati. (?) Umrla sam.

Osim od smijeha i zato što mi se auto dvaput ugasio u 2 minute. Dvaput se tolerira, ali treći put već ne. Odlična spoznaja kad znaš da si odradio jedva pola ispita.
Instruktorov pokušaj da mi kašljanjem da do znanja da krećem u drugoj je neslavno propao, ali sreća da ovaj ispitivač nije ništa skužio jer je bio prezauzet litanijama o reformi autoškola.

I što je najčudnije, kao da su se zadarski vozači dogovorili pa su me propuštali cijelo vrijeme. Čovjek je 5 minuta čekao da ja izađem iz sporedne ceste i mahao mi ko manijak da prođem, kad sam se prestrojavala svi su mi stajali, upala sam u kolonu bez problema. Divote.

Odahnula sam kad sam shvatila da se vraćamo na poligon i mislila koliko bi sad bila pegulasta da zabrljam nešto nakon što sam se provukla sa svim greškama.
[Diši, diši]
Napokon smo stali.
Uf, kad sam začula te čarobne riječi:Zadovoljili ste ispit vožnje... nisam čula apsolutno ništa što je kasnije prigovorio, osim nečeg poput auto je konstantna veličina, neće se on suziti ako vi tako hoćete.

Briga me, ne treba meni 5 na ispitu. 2 je kraljevska ocjena. 2 ti ostavlja 800 kuna u džepu. 2 ti daje vozačku.

Ovo me koštalo nekoliko mjeseci života.

Postala sam senilna i počela sve zaboravljati, pa sam si u ve-be-zeu kupila planer na ovcu koju uporno zovem kravom.
Samo nevjerojatno da netko s ovoliko obaveza kao ja nema baš previše stvari za upisati unutra. Pa sam zapisala maturalnu, ispit iz gitare koji mi je na isti dan ko maturalna [krasno], par rođendana, ispit iz biologije i prijemni.
Sve za 3-5 mjeseci.

¤

XX: Bi li ti bio s našom sanjicom, onako, u seksualnom smislu?
XY: Ne bi, jer bi vjerojatno ispuhala nos u mene.

Eto kakvi su muškarci danas prema osobama s devijacijom nosnog septuma.

¤

Iskasapili su Luke Brandona. Dobio je british naglasak i postao urednik novina.
Ali bar je zgodan.

Iako sam ga ja više zamišljala u pirsbrosnanovskoj-no-mlađoj varijanti.

¤

Bila sam hippy u maškarama. Istina da sam pomiješala hippy, retro, disco i svašta, ali morat ćete mi oprostiti jer sam se rodila jedno 30 godina poslije, kad u svom ormaru više nemam traperica na trapez [u koje mogu stati], batik majica u duginim bojama, a nisam imala vremena da kupim lenonice na štandu na pijaci.
Al bar sam nacrtala "peace" na obrazu da ne bi došlo do zabune.

¤

I shvatila sam da kad želim, mogu imati isti glas ko Maja Šuput.
Da, bila sam na koncertu, i upisala još jedan na moju listu Koncerata Na Koje Sam Išla, A Sram Me Priznati (tzv.KNKSIASMP)
1. Dražen Zečić
2. Jasmin Starvors
3. Jole
4. Maja Šuput

Ubacimo tu i Matu Mišu Kovača i Mladena Grdovića na koje sam SKORO otišla.

¤

Malo sam razmišljala i došla do zaključka da imam prilično veliku listu stvari koje me živciraju.

a) Žene starije od 40 u kožnim jaknama

b) Ljudi koji upotrebljavaju foru NOT.
npr. Ja sam idiot...NOT.

Pobogu!

c) To što se na jednoj lokalnoj televiziji očito ne možeš zaposliti kao novinar ako nemaš neku govornu manu.

d) Zabrana rada nedjeljom. Danas ću prijatelju na rođendan donijeti litru benzina i antifriz.

e) Egoistične pubertetlije s kojima sviram u orkestru.

f) Moje gigantsko stopalo veličine 41. Široko stopalo.
Znate kako dobro izgledaju moje nove patike u broju 36?
klik
Ne, u broju 41 tako ne izgledaju.

Ali tješim se, Paris Hilton nosi broj 42.

¤

Odvozila sam dvadesetinešto sati vožnje. Ali mi je instruktor bio na godišnjem prošli tjedan, pa nisam vozila dva tjedna.

Past ću ko kruška.
I 800 kuna će mi lagano izletiti iz džepa. Ne meni, doduše, ja sam dekintirana.
[U petak sam izašla vani s 20 kuna, mislila da ću ostati do 11 i potrošila ih. Međutim, ipak sam ostala, pa sam od 11 do 2.30 bila s kunu i po u džepu. I isto popila dva pića u vrijednosti od 40ak kuna.Aha!Aha!Prosjak Luka.]

¤

Otkrila sam da imam vidovnjačke sposobnosti.
Dosad sam uspješno prorekla:
¤snijeg u zadru
¤jedno ispitivanje iz kemije
¤jedno ispitivanje iz engleskog
¤jedan pad na vozačkom

Počet ću naplaćivati.
I eto, sad znam u što ću se obući dogodine za maškare.

Dotad, piece!


[zanemarite to što sam katastrofalno ispala xD]

EDIT:

Sad kad sam punoljetna i odrasla, ne smijem više pisati ovakve gluposti.

Od sada očekujte od mene samo ozbiljne, filozofijom nadahnute postove.

Eto.